Jedan od najintrigantnijih aspekata druidske tradicije bio je odnos prema imeli i upotrebi zlatnog srpa u ritualima. Imela je simbolizirala važnost prirodnog svijeta za druide i predstavljala središnji element u nekim duhovnim obredima. Kako nekad, tako je i danas poštovana zbog svoje mistične snage i ljekovitih svojstava. Vjerovanja su obuhvaćala ideju da imela raste samo na hrastovima i da su sveti simbol. Danas ih vidimo i po drugim stablima, pogotovo zimi na bjelogorici kada jedino njeno zeleno lišće krasi bjelogorične predjele šuma. U druidskim ceremonijama, druidi bi koristili zlatne srpove kako bi pažljivo rezali imelu s hrastova kao dio složenih religijskih ceremonija.
Druidi, obučeni u bijele halje, penjali su se na sveti hrast kako bi očistili imelu zlatnim srpom. Nakon rezanja, imela bi se hvatala u bijeli plašt kako ne bi dotakla tlo. Ovaj čin bio je popraćen molitvom i žrtvovanjem dva bijela bika, što je pokazivalo veliku važnost imele u njihovim duhovnim uvjerenjima.
Jedini postojeći izvor za ovaj ritual nalazi se u djelu “Naturalis Historia” rimskog povjesničara Plinija Starijeg, napisanom u 1. stoljeću nove ere. Govoreći o imeli, on piše:
“Ne smijemo zaboraviti ni veliko divljenje koje za imelu osjećaju i Kelti. Druidi – tako nazivaju svoje magičare – ništa ne drže svetijim od imele i drveta na kojem raste, pod uvjetom da je to hrast tvrdog drva. Imela je rijetka, i kada se pronađe, skuplja se za velikog obreda, posebno šestog dana mladog mjeseca. Pozdravljajući mjesec drevnim riječima koje znače ‘iscjeljuje sve stvari’, pripremaju ritualnu žrtvu i banket ispod drveta, te dovode dva bijela bika, čije su rogove prvi put vezali upravo na ovoj prigodi. Svećenik odjeven u bijele odore penje se na drvo i zlatnim srpom siječe imelu koja se hvata u bijeli plašt. Konačno, žrtve se zakolju, moleći boga da dar učini povoljnim onima kojima ga je udijelio. Vjeruju da će imela data za piće oploditi svaku životinju koja je neplodna i da je to protuotrov svim otrovima.”
Iako Plinije ne navodi izvor na kojem je temeljio ovaj opis, francuski arheolog Jean-Louis Brunaux tvrdi da je to mogao biti Posidonije iz Rode.
Koja je to veza između srpa, imele i hrasta?
Srp je imao važnu ulogu u berbi imela s hrastova ali i berbi drugog bilja. Druidi su pažljivo koristili srp kako bi pravilno rezali imelu vodeći računa da se biljke ne trgaju već se ispravno režu kako bi im se što manje naštetilo. Ova praksa pokazivala je poštovanje prema bilju i njihovo uvjerenje u važnost očuvanja prirodnog balansa.
I danas kada “beremo” bilje ga zapravo ne beremo niti čupamo već pažljivo režemo srpom, oštrim nožem ili škarama kako bi što manje oštetili stabljiku ili grane biljke.
Iako nam povijest govori o zlatnom srpu, većina druida danas ima svoje srpove koji nisu od tog plemenitog metala. Srp je druidu važan na mnogo nivoa te je njegova kompleksnost koliko mistična toliko i sasvim logična. Predmeti su sveti i korisni u svim dimenzijama postojanja pa tako i u fizičkoj realnosti trebaju imati svoju svrhu. Srp nas podsjeća na povijest, povezuje s precima, ali nam i koristi u svakodnevnom radu s biljkama. Često ćete vidjeti kako druidi za vrijeme svojih rituala oko struka imaju privezan i svoj srp.
Imela je bila poznata kao “univerzalni iscjelitelj” koji je imao moć liječenja rana i bolesti te djelovanja kao protuotrov. Druidi vjeruju da imela donosi plodnost i blagostanje te da simbolizira snagu života. Danas se imela i dalje koristi u suvremenim praksama fitoterapije i alternativne medicine. Njezina ljekovita svojstva uključuju antivirusna, antibakterijska i protuupalna djelovanja te se koristi za regulaciju krvnog tlaka i poticanje imunološkog sustava.
Ostavština koju imamo na našem području je Biska, tradicionalna domaća rakija koja se priprema od komovice, imele i triju vrsta trava. Ovo piće se većinom priprema u Istri, a originalni recept je star oko 2000 godina te potječe iz doba Kelta koji su tada obitavali na istarskom poluotoku.
Kako hrast gubi svoje listove s opadanjem godine, druidi su vjerovali da duh hrasta prelazi u još uvijek zelenu imelu tijekom zime da bi se ponovno vratio s dolaskom proljeća. Imela je tako i simbol reinkarnacije i prijelaza energije pa nam ukazuje na vječito cikličko kolanje duha kroz sve oko nas.
Hrast je također imao posebno mjesto u keltskoj mitologiji. Smatralo se da hrast predstavlja snagu i stabilnost te da simbolizira povezanost s božanskim. Drveće poput hrasta često je bilo posvećeno božanstvima te je služilo kao sveti prostor za obrede i molitve.
Hrastovo drvo bilo je cijenjeno zbog svoje tvrdoće i trajnosti. Upotrebljavalo se za izradu raznih predmeta, uključujući drvene konstrukcije, brodove, namještaj, ali i u graditeljstvu. Hrast se također koristio kao gorivo za vatru.
Hrast je imao važnu ulogu u druidskim ceremonijama. Smatralo se da hrast predstavlja simbol životne energije i plodnosti. U nekim obredima, hrastovo drvo ili grane bile su korištene kao sveti prostori za obrede i ritualne radnje. Hrast je bio poštovan kao simbol povezanosti s prirodom i duhovnosti te je važan simbol snage, stabilnosti i duhovne moći u druidskoj kulturi, a njegovo značenje i upotreba prožima široki spektar svakodnevnih i duhovnih aspekata naših druidskih zajednica.
“Iz malog žira raste moćni hrast.”
Vjerojatno najbitnija simbolika hrasta odnosno lekcija koju nas ovo stablo uči jest strpljenje i rast. Kada pogledamo žir, plod hrasta, vidimo maleno sjeme s velikim potencijalom da izraste u moćno drvo. Iako je proces u kojemu hrast izrasta iz žira dugotrajan i može potrajati i nekoliko desetljeća, hrastova stabla žive stoljećima, pružaju široki hlad i sklonište te su važni za ekosustave u kojima žive jer su stanište mnogim vrstama životinja. Svrake i vrapci te sove, štiglići i žune često koriste hrastove za gnijezda. Hrastovi im pružaju stabilne grane i guste krošnje koje im omogućuju sigurno gniježđenje. Žirevi su važan izvor hrane za mnoge šumske životinje, posebno jelene i divlje svinje. Male životinje poput vjeverica i miševa koriste hrastove kao sklonište od predatora i kao mjesto za pohranu hrane, a mnoge vrste buba i kukaca ovise o hrastovoj kori, lišću i granama za hranu i sklonište. Moćan hrast, dom mnogim životinjama, važan dio prirodnog ekosustava, često nazivan car šume, nekada je bio samo maleni žir. Učimo od njega i budimo strpljivi i blagi prema sebi. Rast je možda dugotrajan, ponekad i bolan, no kada vam je i najteže, sjetite se potencijala kojeg nosite u sebi i ne zaboravite da ste na putu razvoja u moćno stablo.
Imela i hrast ostaju važni simboli koji podsjećaju na duboku ukorijenjenu vezu druida s prirodom te na njihovu vjeru u snagu ljekovitosti bilja i rituale koji su oplemenili zajednice kroz stoljeća. Ova naslijeđa druida i njihove tradicije i danas inspiriraju mnoge ljude širom svijeta da se povežu s prirodom i njezinom ljekovitom moći.
U društvima koja cijene harmoniju s prirodom,
imela, hrast i srp simboliziraju
jedinstvo duhovnosti i ljekovitosti
te podsjećaju na važnost poštovanja prirode
i očuvanja njezine moći za buduće generacije.
Bazgin Gaj - Elder Grove 
Želiš s nama podijeliti svoje mišljenje? Slobodno ga natipkaj a kada se uvjerimo da nam ne želiš prodati čarobnu kremu protiv čukljeva, drugi spam ili da ti riječi ne vrijeđaju, komentar ćemo i objaviti.