Anam Cara je izraz iz keltske tradicije kojeg prevodimo kao “prijatelj duše”. To je sveta veza temeljena na povezanosti, autentičnosti, povjerenju i poštovanju. Anam cara može biti partner, prijatelj, član obitelji, duhovni učitelj ili pouzdana osoba za vrijeme tranzicije ili potrebe. Ova duboka filozofija dolazi nam iz Keltske tradicije i tvrdi da će dvije duše koje doživljavaju jedinstvenu i duboku povezanost biti jače zajedno nego odvojeno. Svi smo do sada čuli za termin “soul mate”, no anam cara ide mnogo dublje i nije nužno povezana s ljudskom seksualnošću jer transcendentira fizičko iskustvo. Anam cara nam može biti i seksualni partner no mnogo bitnija stavka je da se radi o poticanju na rast i napredak pa je to češće osoba od koje učimo nego ona s kojom zadovoljavamo fizičke potrebe.
“U keltskoj tradiciji postoji prekrasno shvaćanje ljubavi i prijateljstva. Jedna od fascinantnih ideja ovdje je ideja ljubavi duše. Stari galski izraz za to je anam cara. Anam je galska riječ za dušu, a cara riječ za prijatelja. Dakle, Anam Cara u keltskom svijetu bio je ‘prijatelj duše’. Osoba koja je djelovala kao učitelj, suputnik ili duhovni vodič nazivana je anam cara. Izvorno se odnosilo na osobu kojoj ste se ispovijedali, otkrivajući skrivene intimnosti života. S anam carom mogli ste podijeliti svog najdubljeg sebe, svoj um i svoje srce. To prijateljstvo bilo je čin prepoznavanja i pripadnosti. Kad biste imali anam caru, vaše prijateljstvo nadilazilo je sva pravila, moralnost i kategorije.
“Anam Cara: Knjiga keltske mudrosti”, John O’Donohue
Bili ste povezani na drevan i vječan način s ‘prijateljem svoje duše’.”
Anam cara potječe iz drevne irske vjere i filozofije koja seže u doba prije kršćanstva. Keltski narodi su vjerovali u povezanost svih stvari te u važnost odnosa između pojedinaca i prirodnog svijeta. Ideja o soul friendu ili duhovnom suputniku na putovanju samootkrivanja dio je galske kulture stoljećima, i prije i poslije dolaska kršćanstva. Anam cara je vaš duhovni suputnik ili vodič koji hoda s vama na vašem putovanju samootkrivanja i rasta, nudeći podršku, uvid i perspektivu na tom putu. Ovaj koncept nije specifičan za spol i odnosi se kako na muškarce tako i na žene.
Biti anam cara zahtijeva namjernu prisutnost – traži da se pojavimo s apsolutnim integritetom namjere. Prava namjernost i aktivna prisutnost ono je što istinskog anam caru razlikuje od poznanika ili običnog prijatelja. Dubina veze koja rezultira iz ovakve razine odnosa rađa osjećaj pripadnosti, prihvaćanja, povjerenja, predaje i, naposljetku, unutarnjeg iscjeljenja.
Izraz “držim prostor za tebe” prekrasan je način izražavanja podrške i spremnosti za slušanje. Anam cara je duhovni suputnik ili vodič koji hoda s vama na vašem putovanju samootkrivanja i rasta, nudeći podršku, uvid i perspektivu na tom putu.
Interesantno je da se smatra da možete imati anam caru, a da uopće niste svjesni njihovog utjecaja na vas. Jednako tako možete biti nekome anam cara a da druga strana toga nije svjesna. To ne umanjuje vrijednost anam care, no maksimalni benefiti se naravno ostvaruju kada se dvije osobe koje su međusobno jedna drugoj anam care osvijeste u svom odnosu. Iako je taj poseban prijatelj sposoban pomoći vam da pronađete svjetlost i mir, možda ih ne srećete često. Tek kad osjetite njihovu odsutnost shvaćate njihovu ulogu u vašem životu. Anam cara se odnosi na jedinstven oblik duhovnog vodstva koji je bio u središtu keltske duhovnosti. Povezivanjem s nekim i otvaranjem svoje duše, vaše duše počinju teći zajedno. Kad se ova duboka veza uspostavi, ta osoba postaje vaša anam cara.
Anam cara uvijek prihvaća “prave” vas i vidi vašu unutarnju ljepotu i svjetlost.
No, nećete doživjeti prave koristi ovog prijateljstva
dok sami ne vidite tu ljepotu i svjetlost u sebi.
Pronalaženje anam care omogućuje vam
otkrivanje vlastite prave prirode i doživljavanje radosti drugih.
Anam cara je osoba koja vam pomaže da pronađete svjetlost u sebi i potiče vas na putu samootkrivanja i duhovnog razvoja. Taj put nije uvijek posut ružama pa će vas vaša anam cara ponekad više ili manje nježno poticati da izađete iz svoje zone komfora kako bi iskoristili svoj puni potencijal. Anam cara sposobna je u vama vidjeti i ono što vi još ne vidite. To je više od prijateljstva; to je sveta veza koja hrani dušu i osvjetljava put prema istinskom sebstvu. Ova koncepcija nas podsjeća na važnost dubokih veza u životu i poziva nas da budemo autentični i iskreni u svojim odnosima jer je u međusobnom razumijevanju i povezanosti snaga koja nam daje dodatnu sposobnost da budemo najbolja verzija sebe.
Bit ovog koncepta ogleda se u dubokoj vezi
u kojoj se dijele najintimniji aspekti života – um, srce i duša.
U životu možemo imati vrlo bliske i drage prijatelje s kojima uistinu puno dijelimo no oni nam nisu anam cara. S nekim prijateljima se možemo genijalno zabavljati, drugi nam mogu biti na usluzi kada god ih trebamo, dok nam treći mogu biti mentori i učitelji na našem putu, no potrebna je kombinacija svega toga i još više da bi nekoga prepoznali kao svog anam caru.
To je osoba koja će prepoznati naš put i poticati ga čak i kada je drukčiji od njihova vlastita. Anam cara staviti će postrani svoj vlastiti ego i želje kako bi realno mogla sagledati gdje se mi možemo i trebamo razvijati kako bi postali najbolja verzija sebe. Biti anam cara ili imati anam caru ne znači biti ili imati male kopije sebe ili druge osobe jer nam to može biti osoba potpuno različita od nas. Ono što jest bitno je poštivanje te različitosti i prepoznavanje unikatnosti ekspresije svakog bića u fizičkoj realnosti. S anam carom ćete uvijek govoriti bez cenzure i straha od izgovaranja pogrešnih stvari jer osuda ne postoji.
Anam cara je frekvencijsko podudaranje
i poznavanje osobe kakva doista jest bez ikakve maske.
Zvuči divno imati anam caru, zar ne? Ono na što bi vas ipak potaknuli ovim tekstom je da razmislite o tome kako biti anam cara nekome više nego kako prepoznati vlastitu anam caru. Mi smo uvijek ti koji biramo i čak i kada prepoznamo da imamo potencijal biti nekome prijatelj, naravno da to možemo i odbiti. No možemo li uistinu odbiti biti anam cara? Anam cara u svojoj filozofiji zapravo ne iziskuje namjerni trud niti mogućnost odabira jer se radi o frekvencijskom podudaranju. Ponašanje prema osobi kojoj smo anam cara dolazi prirodno i bez napora te nam ga je često teško racionalizirati. Stavljamo se na uslugu toj osobi kada smo joj potrebni bez da išta očekujemo zauzvrat, potičemo njen samorazvoj, učitelj smo joj kada god se pruži prilika da ju nečemu podučimo, držimo joj prostor za samoekspresiju i ne osuđujemo njene osobne odabire, ali smo uvijek prema njoj iskreni i jasno izražavamo svoje stavove.
A prema našoj anam cari? Što se od našeg ponašanja očekuje? Zahvalnost je dovoljna i prihvaćanje tako velikog blagoslova u životu. Ono što rijetki dožive je susret dvaju anam cara jer tu se otvara prostor za međusobnu razmjenu na svim aspektima našeg bića te energetsku konekciju. Biti anam cara svojoj anam cari je statistički toliko malena vjerojatnost da su oni koji takve odnose dožive uistinu pravi sretnici kojima je darovan blagoslov prevelik i preznačajan za opis bilo kojim vokabularom.
U nastavku, s dopuštenjem autorice, donosimo dijelove novele Ma Anam Cara:
Oštra bol trgnula me iz bunila. Naglo sam izronila iz fantazmagorije sjećanja. Druidi su upravo na moje očišćene rane stavljali ljekovito lišće i čvrsto ih povezivali biljnim pletenicama. Na meni više nije bilo ni traga plavom saču, bila sam suha i čista. Ležala sam na tlu ispod središnjeg hrasta, a Majka Zemlja upijala je moju vrućicu i bol. Jedva sam gutala vodu iz svetog jezera koju su mi svako malo cijedili u usta. Uskoro sam zaspala ispod hrasta snom bez snova, u potpunom miru.
Autor: Luna Tatjana Val
Probudila sam se tek u predvečerje. Otvorila sam oči i spazila Bijelog druida, najstarijeg od svih najstarijih, kako stoji nada mnom i pažljivo me promatra. Kad se uvjerio da sam pri svijesti, pomogao mi je da sjednem i oslonim se na hrast. Dvojica mladih svećenika iz njegove pratnje upravo su odlagali kraj mene nekoliko zdjela i jedan vrč iz kojeg se pušilo. Moje stvari i odjeća, pokrpana i čista, bile su složene na hrpicu.
„Ispij ovo“, rekao je mladi druid pokazujući mi na vrč. „Jedi, uhvati snagu. U svitanje moraš napustiti nemeton.“
„Učinili smo za tebe ono što je naša dužnost“, nadovezao se drugi. „Idi i ne vraćaj se. Izgnani nemaju pristup ni u jedan sveti gaj, ne samo ovaj. S obzirom na to da ti je ovo posljednji put što si na svetom tlu, dobit ćeš blagoslov.“
Nisam odgovorila. Takav je zakon. Tu nema iznimki. Bijeli mi je prišao, stavio jednu ruku na moju glavu, a drugu na moje srce i zapjevao zaziv božanstvima. Ponovno sam počela tonuti u san. Osjetila sam kad je maknuo ruke s mene i zaustila da promrmljam zahvalu, no pokrio mi je dlanom usta te rekao: „Tvoj put nije dovršen. Prije nego što odeš, napij se još jednom vode iz svetog jezera da ti se um razbistri. Moći ćeš prepoznati koja je staza tvoja. Spavaj sad.“
Probudila sam se pred zoru. Pokupila sam svoje stvari, napila se vode i izašla iz nemetona. Moj dom i pleme nisu više bili moji. Nije bilo povratka. Nisam mogla nazad ni u svoj rodni mali klan. Jednom kad si izgnan, izgnan si odasvud. Što sam uopće znala o Izgnanima? Gotovo ništa. Jedva da sam kojeg vidjela, nije me zanimalo. Meni se to nije moglo dogoditi. Sve dok mi se nije dogodilo.
A što sad?
*****
Sjetila sam se kako mi je božanska Niamh dobacila jabuku, ali sam je u onoj gužvi zaboravila ponijeti. Dugo sam razmišljala koje značenje ima ta jabuka. Jer božanstva nikad ništa ne čine bez razloga. Bi li išta bilo drugačije da nisam zaboravila na tu jabuku? Zar sam se i pred jednim božanstvom pokazala kao nedovoljno vrijedna? Uskoro sam shvatila da takva razmišljanja nikud ne vode jer odgovor dobiti neću. Više nikad nisam rezala kosu – prestala sam mariti za zakone, baš poput Srnolike. Trebalo je dosta vremena da naraste na onu dužinu kakva je bila prije izgnanstva. Počela sam se i odijevati drugačije: sad sam nosila plašt preko haljine koji je dobro skrivao ožiljak i više nitko ne bi mogao ni pomisliti da sam Izgnana. Ako bi netko i upitao odakle sam, uvijek bih odgovarala da sam iz ratničkog plemena s dalekog sjevera; da za plaću ubijam zloduhe koji bi opsjeli neko imanje ili ljude. A to sam i činila, od toga sam mogla živjeti. I znala sam da činim dobro.
Među ljude se nisam nikad poželjela vratiti. Samoća me naučila mnogo čemu. Prateći svoj dah uranjala sam u najveće dubine sebe i tamo se suočavala sa svim sjenama svoje duše, i na kraju – sama sa sobom. Nije to bio lak susret, ali učinio me mudrom. Tišina mi je otkrila sve tajne mog unutarnjeg svijeta i prirodu spona koje su se tako neobično ispreplele u mom životu. Duboko žalim što Srnolika i ja nismo imale dovoljno vremena. Toliko je toga ostalo neizrečeno. Bi li ona uspjela zadržati ozbiljno lice nakon što bih joj rekla da sam tek na kraju shvatila da je moja Kraljica bila njezina Anam Cara? Mislim da bismo obje prasnule u smijeh. Spašavajući moj život, Srnolika nije samo vraćala dug Kraljici koja je izgnanstvom spasila njezin. Spasila me jer nije mogla drugačije. Njezino je srce bilo čisto i slušala je njegove zakone iako za sve ostale nije marila. Spona je spona.
Moja srodna duša i ja dijelile smo istu Anam Caru. Zar je drugačije i moglo biti? Bolno sam bila svjesna da mi se više neće javiti jer nema sa sobom živu vodu. Nekoliko bočica preživjelo je požar i ostalo čitavo u onoj rupi u tlu. Do sad nisam pala u iskušenje da je ispijem i sama pokušam otputovati na drugu stranu. Možda jednog dana.
Danas je opet Samhain. Upalila sam vatru u ognjištu i šapćem joj imena mojih voljenih. Čitavo postojanje sazdano je od ljubavi i tako znam da moje misli dopiru do njih, ma gdje god bile. Pomirila sam se s tim da više nikad neću vidjeti Anam Caru. Slično onome kako sam se pomirila sa smrću svoje srodne duše. Jednom kad sve otpustiš, život postane lakši za disanje.
„Jednom kad otpustiš sve, dobiješ sve“, Glas je razbio tišinu.
Zaustavio mi se dah, s nevjericom sam prošaptala: „Ma Anam Cara?“
Prvi put objavljeno u:
UBIQ, časopis za književnu fantastiku; broj 32, Zagreb, svibanj 2023.
ISSN 1846-6087
Nakladnik: Društvo za znanstvenu fantastiku SFera, IV. Podbrežje 5, Zagreb
Bazgin Gaj - Elder Grove 
Želiš s nama podijeliti svoje mišljenje? Slobodno ga natipkaj a kada se uvjerimo da nam ne želiš prodati čarobnu kremu protiv čukljeva, drugi spam ili da ti riječi ne vrijeđaju, komentar ćemo i objaviti.