Svjesni svijeta u kojemu živimo te ljudi kojima smo okruženi, dvije rečenice koje smo morali staviti u prve materijale naše edukacije glase “Ako ste druid, niste bolji od drugih. Ako ste u Bazginom Gaju, niste bolji od drugih.” To je sami početak, prihvaćanje poniznosti pred silinom svog postojanja, poniznosti pred prepoznavanjem da smo samo mala kap u ogromnom oceanu univerzuma. Od tuda kreće put u druidizmu. Svaka osoba koju sretnete zna nešto što vi ne znate i baš svaki od tih susreta prilika je za učitelj-učenik odnos. Mnogi će ovo shvatiti kao priliku da naglase da će automehaničar učiti od pekara, ali će propustiti vidjeti da i svaki automehaničar može učiti od svakog drugog automehaničara. Da… ali neki automehaničari rade godinama, a drugi se tek obrazuju. Znači li to da stariji i iskusniji treba saslušati mlađeg? Svatko tko se ikada našao u razgovoru ili situaciji gdje iskusni stručnjak “fula ceo fudbal” odgovoriti će potvrdno na to pitanje. Nije poanta uvijek poslušati. Poanta je saslušati a zatim preispitati svoje znanje i stavove, premise i logiku te na posljetku i samo iskustvo. Idealno bi bilo ne krenuti od premise da sve znamo ili da smo obzirom na to što znamo superiorniji drugima.
“Svi smo jedno.
– Nikola Tesla
Samo ego, uvjerenja i strahovi nas razdvajaju.”

O kako li sam naivna bila kada sam prije 20 godina pobjegla iz kršćanstva u paganizam misleći kako tu ega nema. Utopistički nastrojeno dijete koje je mislilo da više nikada neće vidjeti svećenstvo koje s prezirom gleda na svoje stado i smatra ih nižim bićima i stokom sitnog zuba. Nerijetko se svećenik zbog duhovnog znanja koje posjeduje izdigne iznad vjernika ili drugih svećenika misleći da je poseban. Glupava tinejdžerka, mislila sam da takvog ponašanja u paganizmu nema. No duhovni elitizam nije rezerviran samo za abrahamske religije koliko god mi to često željeli misliti. Svi smo mu jednako podložni. Nagledala sam se u ova dva desetljeća svega; i visokih svećenica s plastičnim krunama na glavi i velikih magova osamstosedmog stupnja koji posjeduju velika znanja. Gledala sam kako se Vještina mojih prabaka prostituira po društvenim mrežama dok nam se preci figurativno rečeno okreću u grobovima. Naslušala sam se o alfa ženkama i onima kojima se bogovi obraćaju. Gledala sam poznanike i prijatelje kako “odlaze na kvasinu”. Vidjela sam velike ljude kako postaju mali.
I sve sam ih opravdavala. Objašnjavala sam si da samo traže svoju davno izgubljenu moć, da su nesigurni, željni pripadanja, dokazivanja i ostvarivanja, da su dobri i dragi ali sa svojim problemima, nesigurnostima, traumama i prošlosti. Svi su oni moje pleme a plemenu se oprašta i tolerira. No naivna tinejdžerka je kad tad morala odrasti.
“Što više znate, manji je vaš ego.
– Albert Einstein
Što manje znate, veći je vaš ego.”
Od onih s titulama najmanje sam naučila. Oni na koje drugi su gledali kao učenike meni su bili najveći učitelji. Iznimku bih napravila s onima koji su postigli majstorstvo u svojem polju, ali oni vam se nikada neće predstaviti kao majstori. Tu činjenicu ćete saznati tek kad ju izravno zatražite ili kad ju dobijete od nekog drugog izvora. Ona nikada neće doći od te osobe netražena jer uz nivo majstorstva dolazi i spoznaja da majstorstvo ne postoji. No to je i za očekivati. Tek kada na nekom putu razvijemo nivo majstora shvatimo da smo zapravo početnici jer što više znamo toliko više shvaćamo koliko toga još ne znamo, ego se smanjuje a poniznost raste. Decibeli se stišavaju te iz govornika postajemo slušatelj.
“Čovjek nikada ne može znati sebe,
– Simone de Beauvoir
već samo pričati o sebi.”
Količina zablude među duhovnjacima je ogromna. Nitko sam sebe ne vidi i lakše je uperiti prst u drugoga nego pogledati se u ogledalo. Ne govorim ovo iz čarape nego iz iskustva. I ja bijah tamo i tamo se više ne vraćam. Kod pokretanja Bazginog Gaja i ovog novog malog plemena sestri sam rekla “Kad vidiš da idem na kvasinu, odma mi reci.” I dalje postoji jeza negdje u kičmi da ću pokleknuti i postati jedna od njih, najpametnijih i najmudrijih koji ne prihvaćaju kritike. I dalje postoji jeza da ću se smatrati izdvojenom, uzdignutom i povlaštenom u odnosu na nekog drugog, jeza da će “moj put” biti predstavljan kao “pravi put”, jeza od duhovnog elitizma. Zato mi treba feedback izvana jer sebe ne vidim. Nikada sami sebe ne vidimo. Prostor za rast je kada nam drugi ukažu gdje smo skrenuli s vlastitog puta, a pogreška je tvrdoglavo ustrajati na vlastitoj ispravnosti.
“Jedan od suptilnih oblika samodopadnosti i taštine koja hrani svećenikove komplekse je i duhovni elitizam. Što je to duhovni elitizam? Elita, znači biti izdvojen, izdignut, povlašten u odnosu na nekog drugog. Nerijetko se svećenik zbog znanja, duhovnog i teološkog, koje posjeduje, izdigne iznad vjernika ili subraće svećenika, misleći da je poseban.
A što je istina? Svaki je čovjek, svaki je svećenik jedinstven, originalan, neponovljiv koji do odnosa s Bogom dolazi „na svoj“ jedinstven, originalan i neponovljiv način. Uspoređivanje je korijen zavisti. Duhovni elitizam nastaje kada „taj naš put“, „naše znanje“, „naše iskustvo“, ističemo kao jedini način i „taj naš put“ nastojimo poput kalupa primijeniti na svakoga.”
Gornji citat izgovorio je don Đuliano Trdić. Vješta žena da sluša svećenika? Sva sreća da sam i druid pa mi tu uzavrelu krv koja ponekad dolazi do razine ključanja priroda smiri. Nisam toliko radikalna (a nadam se da nikada neću ni biti) da ću se držati one gluposti od poslovice kako nije bitno što se kaže nego tko kaže. ITEKAKO JE BITNO što se kaže. Istina je istina bez obzira tko ju izgovorio. U ovom slučaju, don Đuliano je vrlo lijepo opisao što duhovni elitizam jest i kako se manifestira.

Elitizam je naziv koji se koristi za ideologije, pokrete i praksu temeljenu na uvjerenju da odlučivanje, upravljanje ili vlast u nekom društvu, organizaciji ili državi mora biti ograničeno isključivo na pripadnike njegove elite, odnosno pojedince koji se od njenih “običnih” pripadnika ističu po porijeklu, materijalnom bogatstvu, obrazovanju, fizičkim ili mentalnim sposobnostima.
Wikipedia

Elitizam se obično ili niječe ili opravdava tvrdnjom da “običan puk” nema intelektualne ili moralne kvalitete koje bi mu omogućile da donosi odluke ili uopće krene promišljati o određenim temama. Ne vodi svaki duhovni put u elitizam no na nekima od njih je veća opasnost od njega nego što je na drugima. Putevi na kojima se teži kontroli ičega osim samih sebe svakako imaju veći potencijal da duhovni ego pokaže svoje očnjake. Paradoksalno, susresti ćete se i s onima koji se natječu tko ima manji ego ili tko je ponizniji ili altruističniji. Očnjaci se ponovno pokazuju. I naravno, nemojmo zaboraviti natjecanja u bivanju veće žrtve, tko je više patio i s većim se problemima susreo. Istina je da je svakome njegov problem stvaran i najveći. Ne uspoređujte se s drugima i ne umanjujte njihova iskustva time što ćete reći kako je vama bilo gore.
Okruženi smo svjetovnim i duhovnim organizacijama s nekim oblikom vođa, predsjednika, svećenika te stupnjevima u razvoju. Gledamo to u obrazovnom sustavu, poslovnim subjektima te religijskim i duhovnim organizacijama. Naviknuti smo na to da netko mora biti ispred nas a netko iza. Radujemo se toj navali dopamina kada nam netko da novu zvjezdicu ili diplomu s našim imenom. No što ako to nije jedini način? Što ako je moguće funkcionirati kružno a ne linearno? Što ako je put spirala a ne pravac? Što ako strelica ne upire u jednu osobu?
Strelica naravno može upirati u jednu osobu ili dvije ili skupinu. Realnost bez strelice i vodstva ne predstavljamo kao bolju, samo kao drukčiju. Ne nudimo novi put već novu vrstu hodanja po putu. Nekima će odgovarati a nekima neće. Nudimo izbor.
“Imate dvije opcije:
– Paulo Coelho
kontrolirati svoj um
ili dopustiti svom umu da kontrolira vas.”
Svakome od nas se redovito dogodi situacija kada pomislimo da smo od nekoga bolji samo zato jer nešto znamo što oni ne znaju, jer se drukčije ponašamo ili drukčije razmišljamo, jer imamo više iskustva ili obrazovanja. Te situacije su nekima redovite a nekima rijetke, no svima se pojavljuju u životu. U tom trenu nije nužno da se ljutite na sebe radi toga ili si zamjerate. Budite svjesni procesa. Prepoznajte što se dogodilo i osvijestite vaš misaoni proces. Vi ste ti koji mislite svoje misli i vi ste ti koji im upravljate. Dozvoljeno vam je da mišljenje promijenite jer ili ćete vi kontrolirati misli ili će one kontrolirati vas. Kada prepoznate duhovni elitizam kod sebe, učite iz tog iskustva te vježbajte samokontrolu.
Kako bi umanjili bojazan i vjerojatnost duhovnog elitizma u Bazginom Gaju, kod nas su svi članovi ravnopravni. Da… da… znamo da to svi kažu, no kod nas to nije floskula. Onog trenutka kada postanete član vas se doživljava ravnopravnim svakom drugom članu i ponaša se prema vama s jednakim poštovanjem. Bez obzira koliko drugi članovi o nekoj temi imali više znanja ili iskustva, koliko bili mlađi ili stariji od vas, ravnopravni ste. Nemamo predsjednika, vodstva, starješina, gurua niti visokih svećenica i svećenika, a nemamo ni stupnjeve. Hijerarhija ne postoji. Mnogima će ovo zvučati divno, no oprez jer nije za svakoga. Ovakav sustav funkcioniranja od vas traži izrazito mnogo odgovornosti jer nema prava bez odgovornosti. Sustav može funkcionirati samo ako svi jednako pridonose. U Gaju jednako podučavaju vas kao što i vi podučavate druge jer se u ovom sistemu ne možete “osloniti” na vodstvo da stvari budu organizirane, posložene i ostvarene. Vi organizirate, slažete i ostvarujete.

U prvim materijalima naše besplatne edukacije je jedan dio teksta kojeg smo namjerno stavili na sam početak, prije nego krenemo o biljkama i životinjama, elementima i energijama, pomaknutim stanjima svijesti, filozofijama i moralnosti, prije povijesti i etike. Donosimo ga i ovdje jer biti će točka na i ove objave i praktični zaključak ovog teksta.
“Principi i osnovne vrijednosti koje su nam važne u Bazginom Gaju vrte se oko našeg stava prema sebi i svijetu oko nas, kako fizičkom tako i duhovnom. Ono što nam je neopisivo važno je da svi članovi Gaja imaju zdravi ego s dovoljno samopouzdanja, ali i dovoljno poniznosti. Ključna riječ je balans. Pa tako odmah i na samom početku imamo jednu molbu. Razmislite o sljedećem. Ako mislite da sve znate i stava ste da ste bolji od drugih ili da ćete biti bolji od drugih, ovo nije put za vas.”
- Ako ste druid, niste bolji od drugih. Ako ste u Bazginom Gaju, niste bolji od drugih.
- Vaša duhovnost nije najbolja za sve samo zato što je najbolja za vas.
- Jedina osoba s kojom se trebate uspoređivati danas ste vi od jučer.
- Omalovažavanje drugih duhovnih puteva bez obzira da li su pravci u paganizmu ili svjetske religije je duhovni elitizam koji u našem Gaju nije dobrodošao.
- Nikada nećete biti najbolji druid, najbolji pagan, najbolji duhovnjak, mislilac, filozof niti ćete ikada biti najbolji čovjek ali možete biti najbolja verzija sebe.
- Prirodne sile se ne kontroliraju, njima se ne naređuje niti se njima upravlja. Ne priziva ih se niti ih se tjera i otpušta. Energije prepoznajemo, osvještavamo i s njima surađujemo. Nešto od njih primamo a nešto dajemo zauzvrat jer svaki je odnos uzajaman i temeljen na zahvalnosti, ljubavi i poštovanju.
- Vaša volja nije jača, mudrija i vrjednija od siline svog postojanja i beskonačnosti Svemira. Priroda je bila tu prije vas i ostat će nakon vas, a stav superiornosti iz odvojenosti nije ništa drugo nego iluzija.


Želiš s nama podijeliti svoje mišljenje? Slobodno ga natipkaj a kada se uvjerimo da nam ne želiš prodati čarobnu kremu protiv čukljeva, drugi spam ili da ti riječi ne vrijeđaju, komentar ćemo i objaviti.