Beltane – druidski festival vatre, plodnosti i vitalnosti

Beltaine, Beltany, Beltainne, Bealtaine, Bealltainn, Boaldyn, May Day, Calan Mai, Walpurgijska Noć, Maiouma, Irminden, Calendimaggio ili Cétshamhain? Mnogim imenima u mnogim kulturama se naziva ovaj prekrasni festival. Za druide, on je drevni festival čije obilježavanje seže daleko u prošlost kada se na ovaj dan slavio dolazak ljeta. Nekada je godina bila podijeljena na dva dijela; hladni i topli, pa se na Beltane dočekivalo ljeto. Danas ga tradicionalno obilježavamo na 1.5., dan na kojemu je energija proljeća na svom vrhuncu. Vatra je izuzetno prisutna u Beltanskom slavlju. Glavno vatrište služilo je kao izvor za sve nove vatre unutar zajednice. Ognjišta u domovima su ugašena, a zatim ponovno zapaljena koristeći baklju koja potječe iz glavnog vatrišta. Ovaj čin okupljao je ljude nakon surove, neplodne zime dok su prenosili baklju od doma do doma. Značajan dio vatrenog rituala bio je okupljanje životinja koje su prolazile između dviju vatri. Vjerovalo se da je iscjeliteljska i pročišćavajuća moć plamena štitila i čistila stoku prije nego što bi krenula na polja jer tek od ovog dana stoka se ponovno puštala van na ispašu pa se Beltane od davnina smatrao i bitnim stočarskim praznikom.

Povijest

Beltane se nekada slavio kada bi procvjetalo drvo gloga. Ova divna biljka smatra se zaštitnicom ovog festivala sve do danas. Povjesničari nam govore o običajima vezanim uz Beltane koji sežu u željezno doba i period oko 6-tog stoljeća stare ere. Najranije spominjanje Beltanea nalazi se u staroirskoj književnosti iz galske Irske. Prema rano-srednjovjekovnim tekstovima Sanas Cormaic (napisanom od strane Cormac mac Cuilennáina) i Tochmarc Emire, Beltane se održavao 1. svibnja i označavao je početak ljeta. Tekstovi navode da bi druidi radi zaštite stoke od bolesti zapalili “dvije velike vatre s moćnim čarolijama” te bi stoku natjerali da prolazi između njih. O Beltaneu je pisao i povjesničar iz 17-tog stoljeća Geoffrey Keating, no ne treba zanemariti niti srednjovjekovnu škotsku književnost. Rani spomen nalazi se u pjesmi “Peblis to the Play” sadržanoj u Maitlandovim rukopisima škotske poezije iz 15. i 16. stoljeća koja opisuje proslavu Beltanea u gradu Peebles. Mnogi službeno kalendar Coligny iz 2. stoljeća nove ere smatraju najstarijim dokumentom koji spominje specifično ovaj festival.

U moderno doma se najviše oslanjamo na izvore iz 18. stoljeća kada su o Beltaneu pisali mnogi folkloristi, povjesničari i entuzijasti jer je i sama pismenost stanovništva bila raširenija. John Jamieson u svom Etimološkom rječniku škotskog jezika (1808.) opisuje neke od običaja Beltanea koji su se zadržali u 18. i ranom 19. stoljeću u dijelovima Škotske. Danas Beltane možemo vidjeti u mnogim ezoterijskim praksama i duhovnostima koje su nastale sredinom 20. stoljeća, uključujući i Wiccu, koje na svoj način slave ovaj drevni druidski festival.

Prema Enciklopediji svjetske povijesti, Valpurgijska noć koja se slavi na večer 30. travnja potječe od “spajanja drevne paganske proslave Beltane s proslavom kanonizacije kršćanske svetice Valpurge (710. – 770tih nove ere). Drevni keltski festival “spojio se s germanskim Majskim danom” i kasnije je “kršćaniziran” negdje nakon 870. godine kada je Valpurga – britanska kršćanska misionarka i iscjeliteljica poznata po svojoj sposobnosti suzbijanja vještičarstva – kanonizirana u Njemačkoj. Danas se neopaganska varijanta Valpurgijske noći obilježava ne samo diljem Njemačke već i u drugim krajevima svijeta.

Sveto mjesto Uisneach smatra se izvorom galskog festivala Beltanea. Smješteno je u Westmeathu u Irskoj i zaštićeno kao nacionalni spomenik, a mnogi tvrde da je duhovno i mistično središte te zemlje. Prema Ulster Cycle, ovdje su pokopane mitološke ličnosti, uključujući irskog boga Luga i Dagdu iz Tuatha Dé Danann. Na ovom drevnom ceremonijalnom mjestu iskopavanja su otkrila srednjovjekovni put, grobnice, humke i stojećima stare kamene spomenike. Legenda kaže da je glavni vatreni krijes s kojeg su se ponovno palile sve kućne vatre bio upravo ovdje.

Beltane nije obredna proslava određenog boga, već je proslava svjetlosti kao takve i unije bogova. Naravno, to neka vas ne spriječi da na ovaj festival radite i s božanstvima. Često spominjano božanstvo je bog Belenus koji se pojavljuje u irskoj mitologiji (posebno zabilježen u Lebor Gabála Érenn), a naziva se i Bilé. Poznat kao davalac života, Bilé naime nije solarni bog, već bog života i smrti koji dolazi iz zemlje mrtvih. Bilé se povremeno naziva i “Otac bogova i ljudi” koji postaje suprug irske božice majke Dane (prema rječniku irske mitologije).

Beltane je posebno povezan s plodnošću i životom
te donosi obnovu prirode nakon zime.
Vatra je ključni dio ovog festivala

jer simbolizira obnovu, zaštitu i blagostanje.
Zemlja, stoka i ljudi se blagoslivljaju

kako bi bili plodni tijekom ljeta.

Sveti plamen

Vatra je oduvijek bila centralni dio ovog festivala. Sva ognjišta bi se ugasila prije nego što bi se zapalio sveti plamen, a palio bi se obično na brdu. Ronald Hutton piše da “Kako bi se povećala moć svetog plamena, u Britaniji je bio zapaljen na najprimitivniji mogući način, trljanjem drveta.” Ovo je poznato kao “Vatra Potrebe” ili tein’ èiginn na galskom jeziku. To je bio sveti plamen koji se mogao zapaliti samo od strane određene grupe ljudi (obično njih 9) nakon što su uklonili sav metal sa sebe i nakon što su sve druge vatre na području ugašene. Pisari devetnaestog stoljeća bilježe takve vatre koje su zapaljene na Beltaneu u škotskim visokim planinama, kao i u Walesu. Ljudi bi tada pomoću tog plamena zapalili svoju baklju i plamen odnijeli kućama gdje bi ga prenijeli u vlastito ognjište. Ova tradicija opstala je do danas i često se pale svijeće i lučice kojima donosimo plamen svete vatre Beltanea u vlastite domove.

Sveti plamen imao je snažne zaštitničke moći. Kada bi se plamen ugasio, ljudi bi se premazivali njegovim pepelom i posipali ga po svojim usjevima i stoci. No prekrasan je i običaj gdje se 9 grana različitih stabala koristi kako bi plamen ojačao. Svako od stabala prenosi svoje karakteristike plamenu.

🌳Joha – zaštita i pročišćavanje
🌳Jasen – obilje, prosperitet, zdravlje i transformacija
🌳Breza – novi počeci, obnova i ženska energija
🌳Glog – sreća, priroda, vile i druidska magija
🌳Ljeska – mudrost, snovi, prosperitet
🌳Božikovina – zaštita, iscjeljenje, sreća
🌳Hrast – obilje, uspjeh, muška energija
🌳Oskoruša – uspjeh, moć, zaštita i životna energija
🌳Vrba – intuicija, proricanje i majstorstvo

Riječ “Beltane” otprilike se prevodi kao “svijetli plamen”. Važno je napomenuti da se na ovom festivalu potiču radosti i veselja. Radi se o odbacivanju tame i slavljenju svjetla. To je vrijeme za slavljenje plodnosti, kako u kontekstu naših bioloških funkcija tako i naših vlastitih kreativnih energija ali i plodnosti naše kreativne zajednice i poslovnih okruženja. Prepoznajemo da stojimo na plodnom tlu koje će roditi ako se oplodi. Naši privatni i poslovni procesi sada su u fazi širenja, integracije i prihvaćanja kako bi kroz par mjeseci mogli vidjeti njihove prve plodove. No plodova nema bez oplodnje i to je radost koju kultiviramo.

Beltane je važan dio kulture i duhovnosti druida
jer naglašava povezanost s prirodom i njezinim ciklusima.
Slavimo seksualnost, vitalnost i plodnost
oko nas i unutar nas.

Tradicija i običaji

Dok je na Alban Eilir ljubav kako prirode tako i mladih parova bila platonska, na Beltanea se otkrivaju užitci seksualnosti. Ovaj festival slavi uniju muške i ženske energije i svega što one predstavljaju pa je tako naglasak i na seksualnosti i vitalnosti. Mnogi duhovni pravci u ovo doba godine slave i sjedinjenje Boga i Boginje, njihov sveti brak i sveti odnos. Znači li to da druidi imaju festival na kojem doslovno slave i seks? Da, znači. Seksualnost je u mnogim religijama i duhovnostima do određene mjere tabu tema, no duhovnosti koje su orijentirane na prirodu poput druidizma u seksu ne samo da ne vide problem nego smatraju da ga je gotovo svetogrđe zanemariti. Niti biljaka niti životinja niti ljudi ne bi bilo bez reprodukcije. Druidi su to davnih dana prepoznali jer bez seksualnosti biljaka i životinja ne bi bilo hrane niti bi bez seksualnosti ljudi bilo novih ljudi.

Proljeće nas inspirira da se osjećamo mladima, pa tako na Beltaneu preskačemo preko vatri vitalnosti i mladosti i dopuštamo da nas ta vitalnost iscijeli i probudi u nama originalnu iskru života. Ovo vrijeme možemo iskoristiti kao priliku da se pozitivno i kreativno povežemo sa svojom senzualnošću, no ta unija može biti između ženskih i muških strana naše prirode. Integracija muških i ženskih aspekata smatra se jednim od ključnih ciljeva duhovnog rada, a Beltane predstavlja vrijeme kada se možemo potpuno otvoriti tom radu. Dopuštajući uniji polariteta koja se događa u prirodi u ovo doba da nam pomogne i inspirira nas, bavimo se osnovnom alkemijskom praksom, integracijom sebe.

Dok se plesalo oko vatri koje su gorjele kroz noć, uobičajeni standardi društvenog ponašanja su prestali biti toliko bitni već su shvaćani opušteno. Očekivalo se da će se mladi parovi potajno povući u šumu, a svi bračni zavjeti na Beltane su se stavljali “na pauzu”.

Jedan od običaja vezan uz Beltane je svakako povezan i s vilinskim svijetom odnosno stvorenjima aos sí. Druidi su vjerovali kako je odnos s vilinskim svijetom od velike važnosti i kako je dobro ta stvorenja imati na svojoj strani. Mnoge prakse Beltanea bile su osmišljene kako bi otjerale ili umirile vile i spriječile ih da kradu mliječne proizvode. Na primjer, ispod vrča za maslac stavljala su se tri crna ugljena kako vile ne bi ukrale maslac, grančice su bile vezane uz kante za mlijeko, a repovi stoke su visjeli u štali kako bi se osiguralo da vile ne ukradu njihovo mlijeko. Cvijeće se također koristilo za ukrašavanje rogova stoke jer se vjerovalo da to donosi sreću. Hrana se ostavljala ili se mlijeko lijevalo na pragu ili na mjestima povezanim s aos sí, poput ‘vilenjačkih stabala’, kao ponuda. Na Beltane nemojte ni vi zaboraviti “umiliti se” vilinskom svijetu i njegovati s njim dobre odnose pa ostavite nešto hrane i šećera ispod drveća te posebno u rupama u zemlji te ispod velikog cvijeća ili prirodnih kružnih kamenih konstrukcija u prirodi.

Majski stup

U mnogim neopaganskih duhovnostima, jedan od običaja je i postavljanje te ples oko Majskog stupa. Ovo nije izvorna druidska tradicija, no neki je druidi rado prihvaćaju i koriste u svojim slavljima. Povjesničari tvrde da je Majski stup originalno iz Njemačke te da se njegovo korištenje proširilo na Englesku i Rim gdje se tamo pomiješalo s njihovim običajima i slavljima. Obred je postao jako popularan, pogotovo u Rimu. Profesor i antropolog s Oxforda, E.O. James, raspravlja o vezi Majskog stupa s rimskim tradicijama u svojem članku iz 1962. godine “The Influence of Folklore on the History of Religion”. On sugerira da su se drveća ogolila od lišća i grana a zatim ukrašavala vjenčićima od bršljana, loze i cvijeća kao dio rimske proljetne proslave. To bi moglo biti dio festivala Floralia koji je počinjao 28. travnja. Druge teorije uključuju da su drveća ili stupovi bili omotani ljubičicama kao počast mitološkom paru Atisu i Kibeli. Na britanskim otocima se pak slavlje oko Majskog stupa obično održavalo jutro nakon Beltanea. Kada su parovi izvodili ples oko stupa, obično su došli pospani s polja, odjeća im je bila u neredu, a u kosi su imali slamu nakon noći ljubavnih užitaka. To je natjeralo puritance 17. stoljeća da ples oko Majskog stupa počnu lagano i braniti. Majski stup je ipak ogroman falusni simbol usred zelenila zemlje koje simbolizira vaginu. Radi se o simboličkom sjedinjenu neba i zemlje, Boga i Boginje, u svetoj seksualnosti gdje se zemlja oplođuje.

Plejade i zobeni kruh

Tradicionalni datum Beltanea, 1. svibnja, odabran je kao sredina između proljetnog ekvinocija i ljetnog solsticija. Zbog promjene osi rotacije Zemlje tijekom vremena, ova točka sada je bliža 5. svibnju. Ovo je razlog zašto neki danas Beltane slave 5. svibnja. No ipak, mnogi ipak preferiraju tradicionalni datum 1. svibnja. Na Beltaneu se skupina zvijezda Plejada pojavljuje na horizontu neposredno prije izlaska sunca ujutro, dok zima na Samhain započinje kada se Plejade pojavljuju na zalazu sunca. To su počeci dva doba godine, svijetlog i tamnog, ljeta i zime, koje smo spominjali na samom početku teksta. Plejade su skupina od sedam blisko postavljenih zvijezda također poznatih kao “Sedam sestara”. Kada tražite Plejade golim okom, zapamtite da izgledaju kao mali oblik sa šest umjereno svijetlih zvijezda (sedma se može vidjeti na vrlo tamnim noćima) u sazviježđu Bika. Pojavljuju se vrlo nisko na istočno-sjeveroistočnom nebu samo nekoliko minuta prije izlaska sunca.

Od hrane, na Beltane se tradicionalno pekla pogača zvana Bannock koja se dijelila među grupom. Ovo je posebna pogača napravljena od jaja, mlijeka i zobene kaše. Ova se pogača radila večer prije Beltanea, a kaže se da tijekom pripreme ne smije doći u dodir sa čelikom (čelik je štetan, smrtonosan za vile) a po nekim tradicijama niti s bilo kakvim metalom. Ove su pogače također bile posvećene magičnim i ritualnim formama. Označavale su se prije pečenja s devet izbočenih bradavica ili devet kvadrata ili s devet zupčastih rubova kao veza s po jednim od devet svetih stabala korištenih u Svetom Plamenu. Komadići Bannocka bacani su u vatru uz molbu da blagoslove domove, stoku ili pojedince.

Beltane je, poput Samhaina, vrijeme kada je zavjesa između svjetova tanka, vrijeme kada je magija vrlo plodna. I dok se na Samhain ljudi moraju čuvati od lutanja duša mrtvih, na Beltane slavljenici moraju paziti na vile. Beltane je noć kada će kraljica vila izići na bijelom konju kako bi zavela ljude u Zemlju Vila. Ako čujete zvona s konja Vile, savjetuje se da odvratite pogled jer tako će vas zaobići. Samo jedan pogled na kraljicu dovoljan je da vas omađija i odvede sa sobom. Ponekad su se bannocksi ostavljali i za vile u nadi da će ljudi osvojiti njihovu naklonost te noći te ne samo biti pošteđeni nego i blagoslovljeni od strane vilinskog svijeta.

Druidi se na Beltane oblače u svijetle boje,
vesele, plešu i smiju uz alkohol i hranu
te slave plamen jedinstva muške i ženske energije.

Bez obzira da li ovaj festival nazivali Beltane po Irskoj i Škotskoj tradiciji, Calan Mai po tradiciji Walesa, slavili vi germansku verziju naziva Valpurgijska Noć ili bilo koju drugu inačicu, neka vam je ovaj festival radostan i blagoslovljen. Pogledajte što se događa u prirodi oko vas a što u prirodi unutar vas i budite zahvalni za sve darove koje primate. Bazgin Gaj želi vam da vas veselje ovog festivala nikako ne zaobiđe!


Komentari

Želiš s nama podijeliti svoje mišljenje? Slobodno ga natipkaj a kada se uvjerimo da nam ne želiš prodati čarobnu kremu protiv čukljeva, drugi spam ili da ti riječi ne vrijeđaju, komentar ćemo i objaviti.

Ne želite propustiti naše nove objave?

Ako se prijavite vašom e-mail adresom, obavijestit ćemo vas kada objavimo novi članak.

Nastavi čitati