Druidizam je kao drevna duhovna i filozofska tradicija Kelta često vezan uz mistične i mudre muškarce zvane druidi, no to da se radilo ili radi samo o muškarcima jako je daleko od istine. Žene su također igrale ključne uloge u ovoj tajanstvenoj praksi. U ovom tekstu ćemo zajedno istražiti ulogu žena u druidizmu, njihovu povijest, arheološke dokaze i kulturnu važnost. Nadamo se da će vas inspirirati i educirati o ovom fascinantnom dijelu naše povijesti jer druidi su bili drevni religijski vođe keltskog naroda rasprostranjenog diljem Galije, Britanije, Irske, Male Azije i Balkana oko 5. stoljeća stare ere gdje su žene bile jednako poštovane kao i njihovi muški kolege. Druidi su bili savjetnici kraljeva, intelektualci, pjesnici, astronomi, čarobnjaci i astrolozi sa znanjima i vještinama u alkemiji, medicini, pravu i znanostima. Bili su iscjelitelji i sudjelovali su u razvoju strategija za rat. Rješavali su sporove i izricali kazne, a oni koji nisu poštovali odluke druida bili su protjerani iz plemena. Stoljećima je postojala zabluda da su druidi bili samo muškarci, no postoji mnogo referenci i arheoloških nalaza koji također spominju žene kao druide.
Razni nazivi za ženske druide
U Bazginom Gaju biramo naziv “druid” i za muške i za ženske članove, no to ne znači da ne cijenimo druge nazive niti da se ne oslanjamo na povijest. Nećete nas uvrijediti ako koristite termine ženski druidi ili druidese niti ćete pogriješiti ako koristite neki od donjih pojmova. Nas nazivi ne definiraju jer se više koncentriramo na osobni duhovni razvoj kroz druidska i šamanska učenja i praksu, pa naše ženske članove zapravo možete nazivati kako god želite, bilo to druidi, druidske svećenice, druidese, druitkinje ili bandruie.
U ovom užurbanom modernom vremenu, povratak drevnim mudrostima može biti putokaz prema osobnom samorazvoju i duhovnom buđenju. Nadamo se da će vas ovaj tekst inspirirati da živite autentično, s ljubavlju i poštovanjem prema svemu što vas okružuje. Neka priča žena u druidizmu bude svjetionik u vašim noćima pozivajući vas da istražite beskrajne dubine vlastite duše i pronađete svjetlost koja čeka da bude otkrivena. U svakom koraku koji napravite, neka vas prati njihov duh i podsjeća da smo svi dio veće tapiserije života, a da je svaki naš dah dio beskonačnog plesa univerzuma.
Niže navedeni nazivi datiraju iz različitih povijesnih razdoblja i regija keltskog svijeta, uključujući Irsku, Britaniju i kontinentalnu Europu. Mnoge od ovih žena imale su značajnu duhovnu i društvenu ulogu služeći kao savjetnice kraljevima, proroci i iscjelitelji.
Bandrui
Naziv Bandrui (izgovara se “ban-dree”) je keltska riječ koja označava ženskog druida. “Ban” znači žena, dok “druí” dolazi od staroirskog “druid,” što znači “mudrac” ili “čarobnjak.” Bandrui su bile poznate po svojim svećeničkim, proročkim i magijskim sposobnostima. Ovaj naziv datira iz starijih irskih tekstova i mitova gdje su Bandrui često bile savjetnice i čuvarice duhovnog znanja.
Banfilid
Banfilid (izgovara se “ban-fih-lid”) je još jedan naziv za ženske druide koji znači “ženska pjesnikinja.” U keltskoj tradiciji, pjesnici su imali posebnu ulogu u društvu kao čuvari povijesti, genealoških linija i mitologije. Banfilid su bile važne figure koje su kroz poeziju prenosile znanje i kulturu.
Badb
Badb (izgovara se “baiv”) je ime keltske božice povezane s ratom i smrću, ali se također koristi za označavanje moćnih žena s druidskim osobinama. Badb je bila dio Morrígan, trostruke božice koja je predstavljala različite aspekte ženske moći i magije. Ime Badb simbolizira mračnije aspekte druidizma, uključujući proricanje smrti i ratnih ishoda.
Ban-drui i Be-an-druí
Ban-drui i Be-an-druí su varijacije riječi Bandrui i koriste se u različitim irskim tekstovima za označavanje ženskih druida. Ovi nazivi naglašavaju ženski aspekt druidske uloge čime se dodatno ističe važnost žena u keltskoj duhovnosti.
Druí
Druí (izgovara se “dree”) je opći naziv za druida koji se može odnositi na oba spola. U starijim keltskim tekstovima Druí je često korišten kao univerzalan termin za mudrace i svećenike koji su služili kao most između fizičkog i duhovnog svijeta.
Povijesni, arheološki i kulturni dokazi
Jedan od prvih zapisanih primjera ženskih druida dolazi od rimskog povjesničara Kasija Diona koji je spomenuo druidesu Gannu. Ona je otputovala u Rim gdje ju je primio car Domicijan. Drugi primjer uključuje druidese koje su prema opisu bitke kod Moyture čarobno podizale stijene i drveće kako bi podržale keltsku vojsku. Prema irskoj mitologiji, mnoge žene su imale značajnu duhovnu i političku moć. Fedelma kao jedna od poznatijih je bila prisutna na dvoru kraljice Medb iz Connachta, a najpoznatija potomkinja žene druida bila je kraljica Boudicca čija je majka bila poznata Bandrui. Boudicca je bila kraljica britanskog keltskog plemena Iceni. Vodila je ustanak protiv Rimljana u 1. stoljeću nove ere, a istraživači još uvijek raspravljaju je li Boudicca također bila druid kao i svoja majka.
O ženskim druidima pisali su i grči i rimski pisci no izrazito nevoljko, pogotovo Rimljani. Na ravnopravnost koju su žene uživale u keltskom društvu Rimljani nisu gledali pozitivno. Gaj Julije Cezar bio je fasciniran druidima, a prema stručnjacima za Cezarove spise, bio je itekako svjestan žena druida. Nažalost, većina rimskih pisaca ignorirala je žene općenito pa ih nije lako pronaći u povijesnim tekstovima. Naravno, to što nije lako ne znači da je nemoguće. Strabon je pisao o skupini religioznih žena koje su živjele na otoku blizu rijeke Loir. U ‘Historiji Augusta’ je opis Dioklecijana, Aleksandra Severa i Aurelijana koji su razgovarali o svojim problemima sa ženskim druidima.
Tacit je spomenuo žene druide opisujući pokolj druida od strane Rimljana na otoku Mona u Walesu. Prema njegovom opisu postojale su žene poznate kao Banduri koje su branile otok i proklinjale. Tacit je također primijetio da nije bilo razlike između muških i ženskih vladara te da su Keltkinje bile vrlo moćne. Prema Plutarhu, žene Kelta nisu bile nimalo slične Rimljankama ili Grkinjama. One su bile aktivne u sklapanju ugovora i ratova, sudjelovale su na saborima i posredovale u svađama. Nemojte zaboraviti uzeti u obzir povijesni kontekst i koliko je to bilo kulturološki različito u usporedbi sa životom žena u Rimu ili Grčkoj.
Arheološki dokazi dodatno potvrđuju postojanje ženskih druida. U Njemačkoj između rijeka Rajne i Mosela su otkriveni grobovi žena iz 4. stoljeća stare ere s mnogo blaga i nakita. Takvi su nalazi također pronađeni u Vixu u Burgundiji i Reinhamu u Njemačkoj datirajući iz 5. stoljeća stare ere te se vjeruje da su pripadali ženama druidima. U mjestima poput Vixa u Francuskoj, pronađeni su bogato opremljeni grobovi koji pripadaju ženama visokog statusa. Ti grobovi sadrže predmete kao što su nakit, oružje i simbolični predmeti sugerirajući njihov visoki društveni i duhovni status. Takvi nalazi su ključni za razumijevanje uloge žena u drevnim keltskim društvima. Prema istraživačima, samo je druidesa mogla imati dovoljno visok status da dobije ovakav pokop.
U keltskim legendama i pričama, žene su često prikazane kao moćne figure s dubokim znanjem i duhovnim moćima. Njihova uloga kao učiteljica, savjetnica i iscjeliteljica bila je ključna za očuvanje i prijenos druidske tradicije. Žene kao što su Badb, Medb i Fedelma ostavile su dubok trag u keltskoj kulturi i mitologiji.
No ljudi vole konkretne dokaze a ne priče, mitologije i predaje kada je u pitanju vjerodostojnost. Prvi nepobitni dokaz o ženskim druidima pojavljuje se u povijesnim zapisima oko 100. godine nove ere kada je Plutarh opisao keltske žene koje služe kao suci i pregovarači na bojištu u djelu “Mulierum virtutes” no nije ih nazvao druidima. No prema onome što je napisao se to može zaključiti. No ipak, ne govorimo ovdje o Plutarhovom dijelu kao prvom nepobitnom dokazu već o natpisu otkrivenom uz Rue de Récollets u Metzu, Francuska, datiranom na otprilike 100. godinu nove ere.
“Silvano sacr(um) et Nymphis loci Arete Druis antistita somnio monita d(edit)”
Prijevod: Posvećeno Silvanu i nimfama mjesta Arete Druid, velike svećenice koja je dala savjet/upozorenje u snu
No kako za ovaj zapis, iako službeno prihvaćen, nemamo autora mnogi će tvrditi kako je prvi službeni dokaz o ženskim druidima zapravo od Tacita. Povjesničar Tacit spominje druidese u svojim “Annalima” oko 100. godine nove ere gdje je opisivao događaje koji su se dogodili 60. ili 61. godine nove ere. U zapisu o Paulinusu koji je predvodio napad na velški otok Anglesey (“Mona” za Rimljane) spominje pobunu koju je predvodila Boudicca.
“Na obali je stajao neprijateljski niz, gusto postrojena masa oružja i ljudi, sa ženama koje su se kretale među redovima. U stilu Furiija, u haljinama smrtonosno crne boje i s raspuštenom kosom, mahale su svojim bakljama; dok je krug druida, podižući ruke prema nebu i izgovarajući kletve, zadivio vojnike takvim strahopoštovanjem prema izvanrednom prizoru da su, kao da su im udovi paralizirani, izložili svoja tijela ranama bez pokušaja da se pomaknu. Zatim, ohrabreni od strane svog generala i potičući jedni druge da nikada ne ustuknu pred skupinom žena i fanatika, krenuli su iza standarda, posjekli sve koji su im se našli na putu i obuhvatili neprijatelja njegovim vlastitim plamenom.”
Izvor: Tacit: Annali XIV
No još tamo negdje na početku ovog teksta o povijesnim i arheološkim dokazima spomenuli smo djelo Historia Augusta. Sada je trenutak da ga se detaljnije dotaknemo jer upravo nam je ono najvrjednija i najzanimljivija ostavština od Rimljana kada govorimo o zapisima o ženskim druidima. To djelo je napisano u 4. stoljeću, a u njemu su čak tri izvještaja o rimskim carevima koji primaju proročanstva od galske druidese. Prvo, tu je rimski car Sever Aleksandar koji je ubijen kao dio zavjere koju su osmislili njegovi vlastiti vojnici:
“Znakovi koji su najavljivali njegovu [Aleksandrovu] smrt bili su sljedeći: Dok je molio za blagoslov na svoj rođendan, žrtva je pobjegla, potpuno prekrivena krvlju, i, dok je stajao u gomili odjeven u odjeću dostojanstvenika, obojila je bijelu haljinu koju je nosio. U Palači u određenom gradu iz kojeg je krenuo u rat, drevno lovorovo drvo ogromne veličine iznenada je palo cijelom dužinom. Također su tri stabla smokava, koja rađaju smokve poznate kao aleksandrijske, iznenada pala ispred njegovog šatora, jer su bila blizu carevog prebivališta. Nadalje, dok je išao u rat, proročica druid viknula je na galskom jeziku: ‘Idi, ali ne nadaj se pobjedi, i ne vjeruj svojim vojnicima.’ A kada se popeo na tribinu kako bi održao govor i rekao neko dobro znamenje, započeo je ovako: ‘O ubojstvu cara Elagabala.’ No, smatralo se zlim znamenjem da je, kad je trebao ići u rat, započeo govor trupama riječima zlog znamenja.”
Izvor: Historia Augusta: Život Sever Aleksandra
Zatim kao drugo spominjanje ženskih druida imamo rimskog cara Aureliana koji je zamolio ženske druide da proreknu sudbinu njemu i njegovim potomcima:
“Jednom prilikom Aurelian je konzultirao svećenice druida u Galiji i pitao ih hoće li carska vlast ostati kod njegovih potomaka, ali su one odgovorile da nitko neće imati slavnije ime u zajednici od potomaka Klaudija. I zapravo, Konstancije je sada naš car, čovjek Klaudijeve krvi, čiji će potomci, vjerujem, doseći onu slavu koju su druidi predvidjeli. I ovo sam stavio u Život Aureliana zato što je taj odgovor dobio kada je osobno pitao.”
Izvor: Historia Augusta: Život Aureliana
I kao treće spominjanje imamo ono od Flavija Vopiskusa koji se prisjetio proročanstva koje je galska druidesa iz plemena Tungri dala Dioklecijanu prije nego je postao rimski car. Tungri su keltsko pleme u belgijskom području Galije, a Dioklecijan je upravo onaj čiju prekrasnu palaču imamo u Splitu. Izgleda da se Dioklecijan svakodnevno savjetovao s druidesom dok je bio stacioniran u Tungri, a o tome da li mu je govorila nešto i o Splitu te palači koju će podignuti možemo samo nagađati. Ovo je zapis koji imamo od Flavija:
Ovu priču moj djed mi je ispričao, čuvši je od samog Dioklecijana. “Dok je Dioklecijan,” rekao je, “još služio na manjoj poziciji, zaustavio se u određenoj gostionici u zemlji Tungri u Galiji i radio svoje dnevne račune s jednom ženom koja je bila druid. Ona mu je rekla: ‘Dioklecijane, previše si pohlepan i previše škrt,’ na što je Dioklecijan odgovorio, navodno ne ozbiljno, nego samo u šali, ‘Bit ću dovoljno velikodušan kada postanem car.’ Na to je druid odgovorila, kako je on ispričao, ‘Nemoj se šaliti, Dioklecijane, jer ćeš postati car kada ubiješ Vepra (Aper).’”
Izvor: Historia Augusta: Životi Karusa, Karina i Numerijana
U zbirci ranih irskih pjesama i priča Dindsenchas koja se prevodi kao “znanje o mjestima” vrlo je jasno navedeno da su ženski druidi dio druidskog reda. Povjesničar Peter Berresford Ellis daje sljedeći primjer žena druida koje igraju ključnu ulogu u jednoj od najvećih bitaka irske mitologije:
“Prije druge bitke kod Magh Tuireadha, navedeno je, dvije žene druidi obećale su začarati vojsku Fomorii i baciti čaroliju tako da ‘drveće, kamenje i soli zemlje postanu vojska protiv njih i poraze ih.’”
Izvor: Rječnik irske mitologije
Peter Berresford Ellis piše i da je uloga ženskih druida zabilježena u kasnijim kršćanskim crkvenim spisima pa tako jasno daje do znanja da irske druidese nisu bile samo plodovi folklora i mitologije, već žive osobe s kojima su se susretali kršćanski misionari u Irskoj. Profesor i folklorist Dáithí Ó hÓgáin sugerira da je Brigid iz Kildarea, zaštitnica Irske, zapravo bila glavna druidesa koja je nadzirala hram božice Brigid. Mnogi spekuliraju da je druidesa pretvorila hram u kršćanski samostan negdje krajem 5. stoljeća te su se tako irska božica Brigid i svetica Brigid ispreplele. Njihovi blagdani sada padaju na isti dan, Imbolc. Na slici desno vidimo umjetnički mural u Dundalku koji prikazuje dualnost Brigid paganske božice i Brigid svetice. Stvoren na Bridge Streetu u Dundalku kao dio SEEK Visual Arts Festivala u kolovozu 2020, mural je izradila talentirana umjetnica Friz koja živi u Belfastu.
Njezin rad uglavnom se vrti oko ženskog oblika. Možemo je gledati kao svojevrsnu studiju identiteta; tko smo, odakle dolazimo i koja je naša povezanost s prirodnim svijetom. Kako je Brigid bila središnji dio duhovnog pejzaža Irske od megalitske ere preko keltskog razdoblja pa sve do dolaska kršćanstva, ovaj mural savršeno ilustrira njena dva aspekta kao keltske božice poezije, plodnosti, liječenja i kovačkog zanata te kršćanske opatice i svetice.
Duhovna energija koju Brigid nosi od izuzetne je važnosti jer njena suština nadilazi vrijeme i mjesto s obzirom na to da okuplja razne ljude iz različitih tipova duhovnosti. U irskoj mitologiji pojavljuje se kao članica Tuatha Dé Danann, kćer Dagde i žena Bresa s kojim je imala sina Ruadána. Povezuju je s mudrošću, poezijom, liječenjem, zaštitom, kovačkim radom i pripitomljenim životinjama.
Žene i druidizam u suvremeno doba
Poznato je da stari Kelti nisu mnogo zapisivali. To je značilo da su druidi usmeno prenosili sva svoja pravosudna, religijska, medicinska i astronomska znanja te danas većinu zapisa o druidima pa tako i ženskim druidima imamo od strane ili Rimljana ili Rimokatoličke Crkve. Niti jedna od te dvije strane nije druide baš voljela pa treba uzeti u obzir da su zapisi o druidima pod utjecajem onih koji su o njima pisali. Crkva je vjerovala da su ženski druidi čarobnice i vještice u suradnji s vragom, a u velikom znanju Kelta vidjeli su izuzetnu opasnost za svoju dominaciju. To sitno knjiga što su druidi i imali bilo je zapaljeno.
Znamo da su keltske žene nosile hlače što potvrđuje i kip žene u hlačama u Britanskom muzeju. Galske žene išle su u rat sa svojim muževima, a irske žene borile su se uz svoje muškarce. U nekim rimskim izvještajima čak piše da su žene bile ratobornije od muškaraca. Nakon što su kršćanski misionari stigli među Kelte bio je potreban čitav niz zakona tijekom nekoliko stoljeća kako bi se Irske žene odviknule od oružja i kako bi ih se postavilo tamo gdje je kršćanstvo željelo da budu. Podosta stoljeća kasnije, žene danas u Europi uživaju ista prava kao i muškarci. Današnje žene druidi najčešće se oslanjaju na naš status u davna vremena. Vidimo se kao nasljednice bogate loze predaka koja seže u željezno doba, a u našoj duhovnosti apsolutno je nebitno kojeg smo spola.
I danas su žene u druidizmu zajedno sa svojim muškim kolegama čuvarice svete prakse duboko isprepletene sa Majkom Zemljom i prirodom. Slavimo godišnja doba i podržavamo vjerovanje da se Božansko očituje u svakom aspektu prirode te njegujemo svete prostore neophodne za društveni sklad i ravnotežu. Kao nekad, tako i danas, uloga druida je sastavni dio duhovnog i intelektualnog tkiva društva u kojem žive. U Bazginom Gaju svi članovi uživaju apsolutnu ravnopravnost i podjelu odgovornosti bez obzira na spol, dob ili seksualnu orijentaciju uz naglasak na individualnost i osobni duhovni razvoj.
Kroz povijest, žene druidi bile su svjetionici mudrosti i duhovnog prosvjetljenja, vezane za prirodu na način koji je transcendentan i sveobuhvatan. Naša snaga izvire iz dubokog poštovanja prema Zemlji i svim njezinim bićima. Danas se nalazimo pozvani da obnovimo taj drevni savez nas i planeta, da u tišini šume čujemo zaboravljene priče i da u mirisu cvijeta osjetimo pulsiranje života povezujući se sa svetim ritmovima koje su davno prepoznali naši preci. Žene i muškarci druidi koji su hodali prije nas podsjećaju na unutarnju mudrost koju svi nosimo skrivenu u dubinama našeg bića. Njihovo znanje nije samo intelektualno, već i intuitivno, duhovno, te srčano. Od njih učimo da je duhovnost više od meditacije, molitve ili ponekog rituala kojeg ćemo odraditi “zato što moramo”. To je život u harmoniji sa svim elementima, sa svakim dahom vjetra i svakim valom na obali. Svaki je trenutak prilika za povezivanje s nevidljivim silama koje oblikuju naš svijet. Druidska duhovnost nije hobi već način života i pristupa prema svemu u njemu, od misli i emocija do djela, prirode, ljudi i zajednice.
Zaključujući ovu priču o ženama druidima, pozivamo vas dragi naši čitatelji i pratitelji da pronađete svoj put natrag k prirodi i natrag k sebi. Dopustite da vas vodi mudrost starih šuma, šapat vjetra i sjaj zvijezda. Prepoznajte ljepotu koja se skriva u svakom trenutku i čaroliju koja prebiva u svakoj sekundi. Vi ste ti koji stvaraju svoj svijet i koji kročite stazama mudrosti, ljubavi i duhovnosti. Neka vaš put bude blagoslovljen a vaša duša uvijek pronađe svjetlost koja ju vodi.
Bazgin Gaj - Elder Grove 
Želiš s nama podijeliti svoje mišljenje? Slobodno ga natipkaj a kada se uvjerimo da nam ne želiš prodati čarobnu kremu protiv čukljeva, drugi spam ili da ti riječi ne vrijeđaju, komentar ćemo i objaviti.